Nano-metalni materijali: napredak i izazovi
October 13, 2022
Prije više od 40 godina, naučnici su shvatili da se neuređene strukture u stvarnim materijalima ne mogu zanemariti. Mnogi od novootkrivenih fizičkih efekata, poput određenih faza prijelaza, efekti kvantnog veličine i povezane transportne pojave, javljaju se samo u naručenim čvrstim materijalima koji sadrže nedostatke. U stvari, ako kristalno područje polikristalne karakteristike (promjer zrna ili debljine domene) doseže određenu karakterističnu dužinu (poput elektronske valne dužine, srednja slobodna staza, koherentna dužina, koherentna dužina, itd.), Performanse Na materijale neće ovisiti samo o rešetki u interakciji atoma, utječe smanjenje njegove dimenzije, razmjera i kontrole visoke gustine. S obzirom na to, Hgleitcr vjeruje da ako se polikate veličine nanometra mogu sintetizirati, odnosno materijali sastavljeni uglavnom od ne-koherentnih sučelja [npr. 50%) i 50% ( u vol.) kristala], njegova struktura će se značajno razlikovati od običnog polikristala (zrna veća od lmm) ili stakla (narudžba manja od 2nm), koja se naziva "nanokristalni materijali". Kasnije se kristalna regija ili drugi materijali čija je karakteristična dužina u rasponu nantametrom (manja od 100nna) široko definirana kao "nanomentarirani" ili "nanostrukturirani materijali". Zbog svoje jedinstvene mikrostrukture i egzotične svojstva, nanomaterijali su privukle veliku pažnju naučne zajednice i postale istraživačka žarišta širom svijeta. Njihova polja uključuju fiziku, hemiju, biologiju, mikroelektroniku i mnoge druge discipline. Trenutno je široka definicija nanomaterijala uglavnom uključuje:
L) čisti ili kaput površinskog metala, poluvodiča ili polimernih filmova;
2) veštačke superplatteće i kvantne strukture;
3) polukristalna polimerna i polimerna smjesa;
4) nanokrišta i nanokrissi;
5) Nanocompositi sastavljeni od metalnih obveznica, kovalentnih obveznica ili molekularnih komponenti.